«Vjerujemo u znanost sa slijepim povjerenjem, nadajući se da će nam pomoći kao što su ljudi iz drevnih vremena vjerovali bogu. U našoj vjeri u znanost potisnuli smo pogrešivost znanosti koju je stvorio čovjek. Umjesto crkvene religije imamo znanstvenu religiju . . . Zakazivanje medicinske znanosti uočava se između ostalog i po njenom današnjem ponašanju, poput srednjevjekovne crkve – otvrdnula u dogmama i sistematici izopćuje sve one koji drukčije misle.» dr. Herbert Stiller, Bešćutna znanost

Možda je 1982 . godine dr. Herber Stiller mogao uspoređivati znanstvenu medicinu sa crkvom, međutim, danas bez oklijevanja možemo reći da si je znanstvena medicina uzela status boga. Onaj koji je stvorio život je bog – medicina je stvorila život. Kloniranje, nekada plod mašte pisaca znanstvene fantastike, postalo je stvarnost, a pozitivna intencija – liječenje, samo je jedna od mogućnosti, za koje ne možemo biti sigurni da su sasvim pozitivne, a još manje samo hipotetične.
To smo iskustvo već proživjeli. Čovjek je, naime, stvorio atomsku bombu i napalm u ime mira i za stanje mirovanja, međutim, koliko ljudi još danas pati od posljedica upotrebe takvog strašnog oružja? I bilo bi naivno vjerovati da se u laboratorijima, za koje zna samo nekolicina moćnih, svakodevno ne stvaraju nove grozote. I da su ih spremni upotrijebiti. I sve u ime napretka. Samo što još nije sasvim jasno što znači napredak, ili bolje reći, kamo on vodi – u raj ili pakao?

Sasvim je sigurno da odgovor na takvo pitanje ne može biti jednostavan niti jednostran. Medicina, kao izrazito složena znanost, sadrži mnogo dimenzija kao što je i ljudsko tijelo jedan neizmjerno složen sklop fizikalnih, kemijskih i bioloških zakona i procesa, koji su u vrlo kompliciranom međusobnom odnosu u kojem postoji još mnogo nepoznanica, i koji obitava u okolišu koji još uvijek potpuno ne razumijemo.

Znanstvena je medicina svakako učinila mnogo dobroga za čovjeka, spasila je mnoge živote i omogućila redefiniranje mnogih bolesti – predznak «smrtonosna» sveo se na «lako rješivo oboljenje». Međutim, u tom procesu se, kao i kod lijekova, dogodilo mnogo nuspojava, za koje ne možemo reći niti da su bezazlene niti neštetne.

POGREŠKE – LJUDSKI FAKTOR U MEDICINI

Medicinska znanost proizvod je čovjeka, a čovjek griješi – zašto je onda tako teško povjerovati da znanost nije nepogrešiva? Pritom, pogreške u liječenju ne moraju uvijek biti pogreška liječnika. I nisu namjerne. Ponekad pogreška nastaje mnogo ranije – previd ili nemar u kontroli neispravno proizvednog lijeka, instrumenta ili uređaja opasni su za zdravlje i život pacijenta, reputaciju i karijeru liječnika te povjerenje prema institucijama u kojima se vraća zdravlje, a često jednostavno nema načina da bilo tko od njih uvidi neispravnost.

Tragični primjer pogreške u kontroli proizvoda bili su neispravni uređaji za dijalizu tvrtke Baxter, zbog kojih je u listopadu 2001. godine umrlo 23 bubrežnih bolesnika u tri hrvatske bolnice. Mjesec i pol dana ranije, zbog iste serije uređaja umrlo je 12 bubrežnih bolesnika u Španjolskoj. Da li je bilo moguće spriječiti ovu tragediju? Možda da, ali svakako ne u bolnicama, jer bolnice kupuju sve što im je potrebno od tvrtki koje bi trebale garantirati ispravnost proizvoda na temelju vlastitih kontrolnih testiranja. Cijela afera u Hrvatskoj završila je ostavkom ministrice zdravstva, međutim, njena je odgovornost simbolična, a ljudski faktor pogreške vjerojatno je i dalje negdje u Baxteru.

Pogreške u liječenju i pogreške liječnika događaju se i neminovne su – i strašne su – ali ima mnogo istine u riječima dr. Lovela Giunia, kardiologa iz Splita i zamjenika predsjednika Povjerenstva za stručni nadzor u Hrvatskoj liječničkoj komori, kako postoje i druge «...profesije...u kojima pogreška ima osobitu težinu, jer znači opasnost, povredu, smrt. Pirotehničar griješi, i pritom sam stradava ili gine. Pilot aviona griješi i u smrt odvodi stotine ljudi. Liječnik griješi, a stradava pacijent. Griješi sudac, nevin čovjek biva kažnjen.»

Međutim, treba reći da u slučaju liječničke pogreške u kojoj pacijent biva manje ili više oštećen i sam liječnik stradava – gubi licencu i posljedično vlastitu profesiju i, što je mnogo važnije, nastavlja živjeti sa saznanjem kako je upravo on odgovoran za povređivanje ili smrt drugog živog bića.

U tom smislu, prioritetna je globalna tendencija da se putem zakonskih regulativa i efikasnih provjera kompetencije na svim razinama liječničke profesije učini najviše što se može kako bi se pogreške reducirale na najmanju moguću mjeru.

EKSPERIMENTI – IGRE BEZ GRANICA Razvoj znanstvene medicine nezamisliv je bez eksperimenata. Jedini istinski način provjere novonastalog lijeka ili metode njegova je primjena na ciljanom uzorku živih bića. Međutim, dok je takav način bio sasvim opravdan i nužan u «pionirskim» danima razvoja znanstvene medicine, kada su se pronalazili lijekovi koji su spašavali tisuće života, danas je situacija sasvim drukčija.

Farmacija, koja je u prošlom stoljeću vrlo brzo postala jedna od vodećih grana industrije općenito, više je usredotočena na proizvodnju tisuća i tisuća lijekova kako bi se dodvorila znanstvenoj medicini, te ponudila širok raspon proizvoda koji bi trebali pomoći u liječenju a sve radi profita, nego na istinsko pomaganje bolesnima.

Ekstenzivna laboratorijska istraživanja na životinjama sve su više upitna, a sve manje moralna. Život životinje nema cijenu, a i ljudski život sve je jeftiniji – testiranje novih lijekova na ljudima više nije ništa novo. Životinje nikada nitko nije pitao da li to žele, s ljudima nije puno drukčije.

Anonimni primjer iz Hrvatske plaši i umanjuje famu da se takve stvari «kod nas me mogu dogoditi»:
Pacijentica s akutnom upalom dobila je svoju povijest bolesti kako bi je odnijela ambulantnom liječniku. Kako joj se uložena količina papira činila prevelikom, pogledala je unutra i našla svoj pristanak za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju lijeka, kojeg nikada nije vidjela, a još manje potpisala. Na papiru je u propozicijama ispitivanja stajalo kako ni liječnici ni pacijenti nisu bili upoznati koji od ispitanika prima placebo, a koji novoispitivani antibiotski lijek. (primjer je uzet iz članka mr. sc. Đule Rušinović – Sunare, koji se u daljnjem tekstu spominje detaljnije)

ZNANSTVENA MEDICINA U SLUŽBI MOĆI

Čini se da su napori i poštenje većeg dijela medicinske profesije zasjenjeni nekolicinom pojedinaca koji u ime znanosti ili napretka ili, najčešće, u ime vlastitog profita koriste svoje znanje na neprihvatljiv način, kršeći manje ili više zakona i iskazujući niski osobni moral.

Možda je broj pojedinaca zainteresiranih na ovakav način ostvariti profit mali, ali mašinerija koju oni pokreću je ogromna. Tržište ljudskog zdravlja najveće je i najdinamičnije – zdravlje je postalo privilegij rijetkih, a lijekovi najpoželjniji način tretiranja bolesti.

ZLOUPOTREBA LIJEČNIČKE PROFESIJE – NEMORAL RADI KORISTI

Logično je da je daljnji razvoj znanstvene medicine moguć jedino putem istraživanja dosad neprimjenjenog. Međutim, da li je opravdano isto istraživanje provoditi na vlastitim pacijentima, naročito bez njihova znanja?

Nedavno smo bili svjedocima skandaloznog otkrića u središtu kojega se našao dotad vrlo cijenjen hrvatski liječnik, bivši predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo u bolnici «Sveti Duh» u Zagrebu, dr. Asim Kurjak.

Nakon objavljivanja svjedočenja njegovih bivših pacijentica u više hrvatskih novina, uslijedila je kaznena prijava zbog nezakonitih umjetnih oplodnji i nesavjesnog liječenja. Asim Kurjak je bez znanja i dopuštenja pacijentica uzimao jajne stanice, koje je kasnije koristio za oplodnju drugih žena.

Ovakvi slučajevi zahtijevaju konzistentan i efikasan sudski sustav radi barem približno zadovoljavajuće odštete žrtvama i jasne poruke drugima, koji su kadra upustiti se u zloupotrebu vlastite profesije, ali još više od toga, potrebno je dugoročno zaštititi pacijente te ponovo uspostaviti povjerenje na relaciji liječnik – pacijent.

Mr. sc. Đula Rušinović – Sunara, dr. med., predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, predsjednica Međunarodnog odbora za zastupnike prava pacijenata Svjetske udruge za medicinsko pravo, članica Upravnog odbora Svjetske udruge za medicinsko pravo i specijalist opće kirurgije već se godinama bori za prava pacijenata i u svom članku «Žrtve medicinskih znanosti i prava pacijenata ili 'Mengelei' novog doba» navodi potresne podatke i primjere zlostavljanja pacijenata, te nemogućnost dostizanja pravde zbog prevelike moći kapitala.

PROFIT – MOĆ I BOLEST

Koliko je znanstvena medicina zastranila od svojeg primarnog cilja, liječenju bolesti, pokazuje i sve veća reakcija samih liječnika znanstvene medicine. Postaje sve jasnije da veliki broj pristupa u liječenju različitih bolesti nije dobar niti efikasan. Isto tako, uzimanje lijekova za jedan zdravstveni problem rješava taj problem i vrlo često kreira neki novi, čime stvara začarani krug uzimanja lijekova i garantira dugoročni profit farmaceutskoj industriji.

U materijalističkom svijetu u kakvom živimo, novac je moć. Jedini zakon koji vrijedi, zakon je tržišta. Sve ima svoju cijenu, pa tako i ljudski život. Naravno, cijene se razlikuju – pojedinac iz visokorazvijene zemlje svakako više vrijedi od nekoga u masi siromašnih. Baxter je, prema objavljenim podacima u novinama, platio milijun dolara odštete za smrt bubrežnih bolesnika, nastalu zbog njihovih neispravnih uređaja. Godišnji promet kapitala tvrtke Baxter sigurno je mnogo, mnogo veći od toga. Najstrašnija je ipak činjenica da su ti uređaji prodani, iako se nakon Španjolske znalo da uređaji nisu ispravni. Iz toga proizlazi da je bilo važnije zaraditi još novaca bez obzira što će tamo, u nekoj maloj zemlji, netko umrijeti.

Ako ovo zvuči okrutno, onda je vjerojatno bolje ne znati koliko se ljudi u siromašnijim zemljama probudilo bez nekog organa, kolika su stradanja životinja, a i ljudi, u najsvirepijim eksperimentima, koliko je žrtava nemara, neznanja ili krivih procjena. Opet, u ime profita.

Nabrajanje primjera ili načina na koje je sve medicina usko vezana za stvaranje profita, kako bi nekolicina moćnih bila još moćnija, sasvim je nemoguće. Ono što je objavljeno samo je vrh sante, čiji je ipak mnogo veći dio negdje ispod površine saznanja. Tako će i ostati. Jedino se možemo nadati da će razlika između dobrog i lošeg u medicini postati jasnija, kao bismo se mogli bolje zaštititi od lošeg.

ZNANSTVENA MEDICINA VS. ALTERNATIVNA MEDICINA

Još je Hipokrat rekao: «Nije važno kako je pacijent ozdravio, važno je da je ozdravio». To bi i trebao biti prioritet kada se radi o bolest. Međutim, znanstvena medicina vrlo je rigidna i kruta – sve što nije znanstveno utemeljeno, odbacila je. Za nju nema magije, nema energije, nema prirode. Ako nije laboratorijski provjereno, nema nikakvu vrijednost. A ponekad sama nije dovoljna. U tom slučaju, smatra se da nema pomoći i dižu se ruke od pacijenta.
Mnogobrojni su slučajevi bolesti, koje znanstvena medicina nije mogla riješiti, te su pacijenti u očaju pribjegli nekoj od alternativnih metoda. I spasili se. Zanimljivo je da stručnjaci alternativne medicine nikada na isti način ne isključuju znanstvenu medicinu i priznaju ono što je dobro kod nje.
Ipak, čini se da bi budućnost mogla donijeti pomirenje ovih dviju medicina, ili bolje reći, prihvaćanje alternativnih metoda, ili barem jednog dijela njih, od strane znanstvene medicine. Jedan dobar primjer toga je Australija, gdje je makrobiotički način prehrane uz kemoterapiju način tretiranja raka u državnim bolnicama.

Ovaj je cijeli tekst zapravo samo površni i kratki uvod u jednu ogromnu problematiku, koja se može sagledavati samo pojedinačno i u suradnji sa stručnjacima, te uz odgovarajuću faktografiju i primjere. Željeli smo samo otvoriti temu, te u budućnosti ponuditi dublji i detaljniji uvid u pojedine probleme, navedene u tekstu.