Razgovarala: Lana Sabljarić
.
Kako je to biti lijepa, pametna, uspješna, a pri tome i skromna djevojka, otkriva nam poznata RTL-ova voditeljica Tatjana Jurić. Doznajemo njezina razmišljanja o uspjehu, zdravlju i ljepoti.
 |
Život vam se sigurno jako promijenio otkad ste postali javna ličnost. Što se najviše promijenilo, te kako se nosite s pritiskom javnosti?
Običavam reći da nisam postala javna, već je posao kojim se bavim – javni. Nakon nekoliko godina određene fascinacije vlastitim poslom i velike zahvalnosti što sam dobila priliku, danas konačno na njega gledam isključivo kao to – posao! Zato se i danas bolje nosim sa svime što mi on donosi pa tako i s komentarima.
Shvaćam da nisu izravan napad na mene već ih doživljavam kao sugestiju da radim na onome što jedino radom i mogu poboljšati.
Da li ste oduvijek željeli raditi na televiziji?
Oduvijek! U novinarstvu, i medijima. |
Kako biste opisali vaš put do uspjeha?
Kao ukupnost velike želje, truda, zalaganja, školovanja, volje, i naravno, sreće. S jedne strane sam bila tužna što sam počela raditi u isto vrijeme kada se u Hrvatskoj dogodila hiperprodukcija mladih voditeljskih lica, koja su zbog velikog broja bila osporavana, no s druge sam strane upravo zbog toga bila sretna, jer se otvorilo tržište i mogućnost zaposlenja.
Međutim, samo nekolicina tih novih voditeljskih lica uspije zadržati posao. Po vašem mišljenju, što je najvažnije za uspjeh u tom poslu?
Za uspjeh u svakom poslu potrebno je, uz formalno obrazovanje, naravno, veliko zalaganje i spremnost na rad i učenje. Zahvalna sam RTL-u što je, za svoj udarni program, uzeo početnicu i što je uložio golemo vrijeme i znanje u mene. Svjesna sam da je malo poslodavaca koji su spremni na nešto takvo.
CIJENA LJEPOTE I USPJEHA
Još i danas većina ljudi ima predrasude prema lijepim djevojkama. Smatra se da ako su lijepe, ne mogu biti i pametne. Ljuti li vas to s obzirom da spadate upravo u tu kategoriju lijepih, pametnih i uspješnih djevojaka?
Prije svega, hvala. Srećom, moj me kratki radni staž, a i životno iskustvo, naučilo tomu da se ne trebam dokazivati tamo gdje ne trebam. Poštujem svačije mišljenje, no sama nikada nisam bila povodljiva za stereotipima.
Počinju navale na solarije. Danas je to postalo jako popularno i zaboravlja se na njegovu štetnost. Posjećujete li ih vi redovito? Što mislite o tome, s obzirom na primjere mnogih koji pretjeruju sa sunčanjem, jer je tamni ten «u modi»?
Tamni je ten sigurno u modi i predivan, no svi smo svjesni njegove štetnosti. Bilo kakve krajnosti nisu dobre pa se i sama držim toga. Uživam u sunčevim zrakama, koji put i odem u solarij, no nikada trend i ljepotu ne bih pretpostavila zdravlju.
Sve se više djevojaka šminka čak i kad odlazi na kupanje. Na tržištu se pojavila i prigodna šminka. Što mislite o tome da neke djevojke danas ni u vodu ne mogu ući nenašminkane?
Mislim da bi mlade djevojke trebale raditi na svome samopouzdanju. Kao, uostalom, i svi mi. A sigurna sam da i to, kao mnoge druge stvari, dolazi s godinama. Naravno da svi volimo biti i izgledati lijepo, no, iako znam da već zvuči otrcano, ljepota nije u maskari, ružu ili štiklama, već u samoj osobi; njezinu ponašanju, stavu, razmišljanju. Zato mislim da se svi trebamo opustiti, a na plaži želim znati samo gdje su mi karte za belu, krema za sunčanje i voda!
Što je s prirodnim izgledom koji sve više nestaje? Djevojke su danas pod velikim pritiskom medija koji im svojim primjerima nameće određen kalup kako bi trebale izgledati. Što mislite o tome?
Mislim da će se tome kalupu moći oduprijeti samo kroz kućni odgoj. Svi mi možemo biti do određene mjere povodljivi, no zato, s dobrim temeljima, nećemo zastraniti. No, ne treba previše moralizirati. Sama sam u medijima i znam koliko je cijela ta pompa varljiva i rado ću to reći svakoj mladoj djevojci koja stvara sliku koja je daleko od realne.
ZDRAVI ŽIVOT UNATOČ STRESNOM POSLU
Kako održavate kondiciju? Bavite li se nekim sportom?
U svojoj sam 17. godini zaradila ozbiljnu povredu kralježnice, discus herniju, i pamtim savjete liječnika, koji su mi rekli da mi do kraja života preostaje vježbanje, vježbanje i samo vježbanje. Zato se rekreativno bavim pilatesom, a u ljetnom periodu rolanjem.
Koliko pažnje pridajete prehrani? Da li se zdravo hranite ili to jednostavno, s obzirom na posao, ne stignete?
Otkad imam ludi tempo, jednu stvar jako volim: mamine juhe i variva. Sve ono „na žlicu“ što mi je prije bilo odbojno. Trudim se, koliko toliko, zdravo hraniti i povodim se za onom da je i lijek otrov ako nije primjereno doziran. No, u današnjem svijetu industrijalizacije, GMO-a i umjetnog uzgoja, ponekad me primi jeza – tko zna što ustvari jedemo!
Podržavate li alternativne načine prehrane poput vegetarijanstva i slično?
Apsolutno, no samo ako je to uistinu način života i prehrane, a ne trend i hir.
| Da li ste se ikad koristili alternativnom medicinom (bioenergija, kiropraktika, homeropatija…) ili pak metodama za opuštanje i duhovni razvoj (yoga, TM i sl.) Ako jeste kod koga ste bili i kakvo je vaše iskustvo s time (pozitivno ili negativno)? Na koji način je došlo do iscjeljenja ili pomoći? |
| Tijekom akutne faze discus hernije, kada vas boli toliko da biste i otrov popili samo da prestane, pokušala sam i s kiropraktikom, odnosno manipulacijom. Pružala mi je trenutno olakšanje. Tako sam se i sama uvjerila da, uz klasičnu medicinu, pomoć treba tražiti i u alternativnim metodama. |
Pomaže li vam vjera u poslu i životu općenito? Da li ste tradicionalni vjernik (katolička crkva, pravoslavna, đamija…) ili imate neki svoj alternativni put, odnosno odnos spram Svevišnjeg? Ako imate da li biste nam mogli reći nešto više o tome?
Nisam odgajana u onom klasičnom, da se tako izrazim, vjerskom duhu. Upravo kako ste i sami rekli, imam svoju vjeru, nešto što je samo meni posve shvatljivo i što mi daje snage.
Možete li nam opisati kako se rješavate treme pred nastupe uživo i kako se opuštate nakon napornog dana?
Shvatila sam da je trema stanje koje apsolutno ne možeš racionalizirati i na koje ne možeš utjecati. A dok god je imaš, znači da ti je stalo i da imaš poštovanja prema onima kojima se obraćaš. Zato jednostavno sama sebi kažem da nitko ne ocjenjuje samo mene, već želi staloženu i profesionalnu osobu koja će predstaviti ne samo svoj rad, već i svih onih s kojima radim u redakciji. I to je to!
Kako zamišljate svoju budućnost?
Nadam se da ću imati dovoljno snage i razboritosti za sve one stvari koje me čekaju, a koje ne mogu promijeniti. To je sve za što se molim kada razmišljam o svojoj budućnosti, a one univerzalne želje i kod mene su takve: zdravlje, sreća i obitelj…
|