Prije samo tridesetak godina pomisao na to da će normalno živjeti čovjek kojemu je presađen neki od vitalnih organa, spadala je u područje znanstvene fantastike. Danas, s tuđim organima na planetu živi više stotina tisuća ljudi, a transplantacije srca, jetre, bubrega i drugih organa spadaju u rutinske poduhvate.
ILI NOVAC ILI BUBREG
U Europi se godišnje, zahvaljujući transplantaciji, spasi oko 10.000 ljudskih života. Nažalost, daleko je više onih koji čekaju na transplantaciju kao jedino rješenje za ozdravljenje ili za spašavanje svog života. Podaci govore da svakih 13 minuta u svijetu jedna osoba umre, čekajući na organ za presađivanje, a svakih 16 minuta dugoj listi čekanja dodaje se novo ime. Problem s kojim se suočavaju medicinski stručnjaci u cijelom svijetu je dobivanje organa za presađivanje. Broj bolesnika kojima je potreban neki organ je ogroman, a davatelja je malo, jer većina ljudi ne želi da se nakon njihove smrti njihovi organi iskoriste za spas pacijenata kojima prijeti sigurna smrt.
Trgovina organima jedan je od oblika kriminala koji je u porastu u mnogim dijelovima svijeta. Nikakvo čudo, jer je profit od ovakve trgovine ogroman. Na siteu najveće elektronske aukcijske kuće “I-Bay”, 1999. godine prodana su dva ljudska bubrega. Navedeno je da su prodavatelji organa s Floride, ali njihova imena nisu poznata. Ponuda za jedan bubreg dostigla je cijenu od 5.700.000 USD! Očigledno je ovakva prodaja izazvala uznemirenost u javnosti, pa je aukcija za bubrege putem ovog sitea zatvorena. Je li Internet, zapravo, pospješio trgovinu organima?
WEB STRANICE KAO POSREDNICI
Kontakti u trgovini organa najčešće su indirektni i odvijaju se preko pornografskih i siteova agencija koje posreduju pri usvajanju djece, upoznavanju, pronalaženju posla u inozemstvu ili onih za vanjskotrgovačke i uslužne djelatnosti. Crno tržište organa kreće se od južne polutke ka sjevernoj, od siromašnih ka bogatima, od pripadnika žute i crne rase ka bijelcima i od žena ka muškarcima. Siromašni predstavljaju jedan od glavnih izvora trgovine organima, a u lancu, kojim bubreg od davatelja dolazi do kupca, zarađuje niz posrednika.
Na crnom tržištu nude se dijelovi ljudskog ploda namijenjeni istraživanjima u laboratorijima, tkiva za transplantaciju ili za izradu komercijalnih preparata u kozmetici i rekonstruktivnoj kirurgiji, organi za zamjenu... Cijena ovisi od toga koji dio ljudskog tijela je predmet trgovine, kao i to odakle je potencijalni kupac. Organi za prodaju dobivaju se kako od živih davatelja, tako i od umrlih.
| BOLNICE UZ ZATVORE |
| Siromašne zemlje, kao što su Indija, Moldavija, Rumunjska, latinoameričke zemlje, Kambodža, Vijetnam, imaju najveći broj potencijalnih davatelja organa. Poznato je da gotovo svi stanovnici pojedinih sela u Moldaviji nemaju jedan bubreg. U Kini su bolnice podignute odmah uz zatvore, jer je Kina na prvom mjestu po broju smrtnih kazni. Još 1984. godine u Kini je donijet zakon koji dopušta uzimanje organa od zatvorenika nad kojim je izvršena smrtna kazna, pa je transplantaciju moguće izvršiti vrlo brzo u obližnjoj bolnici. |
Moldavija - trgovina organima
Mjesto Menzhir u bivšoj sovjetskoj republici Moldaviji, koja se smatra jednom od najsiromašnijih zemalja u Europi, postalo je meta trgovaca ljudskim organima. U zemlji tako siromašnoj postoje oni koji su spremni tome udovoljiti. Andrei Kitsanum kaže da su se jednog dana pojavili neki ljudi i ponudili brz sporazum - kupili su jedan od njegovih bubrega za 2.000 američkih dolara.
Andrei kaže da su ga uvjeravali u to da operacija nije bolna, da ljudi godinama mogu živjeti bez bubrega i da kasnije nemaju nikakve probleme. Međutim, Andrei se sada žali na konstantnu bol.
Jedan liječnik iz Moldavije kaže da su takvi ljudi osjetljivi na hladnoću i bolest, da njihov imunološki sustav pati, i da im je cijelo vrijeme potrebno medicinsko nadgledanje.
Clara Rozka je otišla u Tursku zbog obećanog posla u jednoj tvornici kože, koji, kako kaže, nije niti postojao. U jednom trenutku su joj dali anestetik nakon čega se probudila i shvatila da joj je izvađen bubreg. Doktori u Menzhiru izvještavaju da je zabilježeno najmanje 14 slučajeva takvog vađenja bubrega među lokalnim stanovnicima, te da je stvarni broj slučajeva najvjerojatnije dvostruko veći.
| KOSOVO - POVOLJAN TEREN ZA KRAĐU ORGANA |
| Ratovi, pa tako i oni na teritoriju bivše Jugoslavije, povoljni su za trgovinu ljudskim organima. U objavljenim podacima nekih svjetskih autora u ovom kontekstu spominje se rat u Bosni. Jedan francuski novinar godinama je skupljao podatke o trgovini organima na prostoru Balkana, te ih je želio objaviti u časopisu “Figaro”, ali ga je ubila, kako se tvrdi, talijanska mafija. Navodi se da su i na Kosovu proteklih godina porasli svi oblici kriminala, među kojima i trgovina ljudskim organima. S ovakvom trgovinom dovode se u vezu prisilne naplate dugova, otmice djece i odraslih, stradanja u ratnim danima... Dužnik ili oteta osoba odvode se u inozemstvo, gdje se izvadi bubreg ili neki drugi organ, a sve se to odvija pod krinkom organiziranog kriminala. Iako se radi o ilegalnom poslu, u svijetu su poznate zemlje u kojima se najlakše mogu naći davatelji, kao i one u kojima se mogu izvršiti ilegalne transplantacije. |
I pojedina poduzeća u nekim europskim zemljama pročula su se kao eventualni posrednici u kupoprodaji organa. Tako se navode poduzeća u Češkoj koja za Njemačku osiguravaju uređaje za dijalizu, a u ovaj posao umiješano je i jedno poduzeće u Nevadi, SAD. U Nizozemskoj, navodno, postoji tržište organa gdje se mogu prijaviti potencijalni davatelji i primatelji. Podatak da se transplantacija mora obaviti u vrlo kratkom roku, od nekoliko sati do nekoliko dana, u ovisnosti od toga o kojemu organu se radi, potvrđuje činjenicu da je mafija u ovom području dobro organizirana. U ovaj posao su uključene i mnoge zdravstvene ustanove u svijetu, najčešće privatne, ali postoji sumnja da pomoć ovom poslu pružaju i državne bolnice, dajući informacije o bolesnicima koji bi eventualno bili povoljni za uzimanje organa.
Poznato je, također, da zbog novca pojedini ljudi prodaju organ iako su svjesni da nakon toga ostaju invalidi. Poznati su primjeri ljudi koji su za 2.000 dolara prodali bubreg, a cijeli posao obavljen je u Indiji. U našim klinikama nije moguće zdravom čovjeku izvaditi bubreg ili neki drugi organ, niti je moguće primiti bubreg nesrodnika i presaditi ga pacijentu. Kako se organi živih davatelja ne mogu transporitrati, već “putuju” samo oni uzeti s umrlih, uzimanje i presađivanje organa obavlja se u Indiji, ili nekoj drugoj zemlji, a spominje se i Turska.
ETIKA I TRGOVINA
Zakoni civiliziranih zemalja dopuštaju, kada su u pitanju živi davatelji organa, samo rodbinsku transplantaciju. To znači da davatelji mogu biti roditelji, djeca ili djeca međusobno, jer se smatra da je u ovim slučajevima etika na prvom mjestu i da tada nema crne trgovine. Sva druga davanja organa, čak i onda kada je u pitanju bračni partner, ne dolaze u obzir. Samo iznimno, kada se radi o dugogodišnjim bračnim partnerima i ako to Etičko povjerenstvo dopusti, može se uzeti jedan od organa bračnog partnera. Ne postoje banke organa, jer bi to podrazumijevalo da se raspoloživi organi negdje čuvaju. Iako je transplantacija bubrega relativno jednostavan zahvat, to nikako ne znači da se svaki završi sretno za pacijenta. Rizik je veći ako se presađivanje radi u sumnjivim i polulegalnim ustanovama. Jedan od mnogobrojnih ovakvih primjera je slučaj dječaka kojega su roditelji odveli u Indiju. Imali su najbolju namjeru, ali uz bubreg, dječak je dobio HIV virus. Ubrzo po povratku, presađeni bubreg je puknuo i dječak je umro.
KONCENTRACIJSKI LOGOR ZA FALUN GONG
Falun Dafa informacijski centar (FDI) primio je nedavno šokantne, detaljne informacije od bivšeg agenta sigurnosti Komunističke partije Kine, koji dokumentira postojanje koncentracijskog logora u gradu Shenyang u pokrajini Liaoning izričito za Falun Dafa praktikante. Vijesti stižu odmah nakon Izvještaja američkog State Departmenta o stanju ljudskih prava u stranim zemljama. Izvještaj dokumentira nastavak sustavnih zlostavljanja Falun Gong praktikanata u Kini (kompletan izvještaj možete naći na internet stranici http://www.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2005/61605.htm).
Informacija o logoru prenijeta je preko zvučnog snimka bivšeg agenta sigurnosti kineske vlade. Ovo je prvi put da se tako otkrivaju vijesti o postojanju tajnih logora. Kaže se da se u logoru u svakom trenutku nalazi preko 6.000 Falun Gong praktikanata i “da još nitko nije izašao živ”. Ovaj logor ima krematorij, a u zatvoru je zaposlen neuobičajeno velik broj liječnika, što govori o zatvorskoj praksi ubijanja zatvorenika radi njihovih organa koji se prodaju radi zarade.
Falun Gong praktikante ubijaju zbog njihovih organa, koji se šalju raznim medicinskim ustanovama. Trgovina organima je sada visoko-profitabilan biznis u Kini. Izvor je pokušao prenijeti užas onoga što se događa u koncentracijskom logoru. Zašto je napravljen krematorij i zašto tu borave toliki liječnici? Odgovori su teško pojmljivi.
Smješten u okrugu Sujiatun grada Shenyang, koncentracijski logor Sujiatun okružen je zidovima tri metra visine, s električnom ogradom na vrhu. Lokalno stanovništvo skoro ništa ne zna o njemu. Oni koji su unutra zatvoreni praktikanti su Falun Gonga iz tri sjeveroistočne pokrajine Kine, kao i iz centralne Kine; kaže se da su mnogi ovdje prebačeni iz raznih radnih logora. Prema saznanjima, komunističke vlasti koje su u vezi s kampom, puno toga su naučile od koncentracijskih logora u Sjevernoj Koreji.
“Ovo je duboko jezivo, uznemiravajuće i potvrđuje naše najveće strepnje: da vlast komunističke partije Kine (KPK) ostaje pri namjeri da istrijebi Falun Gong, i da u svom očaju nema granica,” izjavio je glasnogovornik FDI, g. Erping Zhang. “Treba nam biti jasno da progon nije prestao: on je postao mračniji i skriveniji.”
Izvor iz kineske vlade govori o “žetvi” organa u objektu u Sujiatunu. “Kad Falun Dafa praktikante pošalju u Sujiatun,” kaže, “oni nemaju šanse da ikad izađu. KPK neće zauvijek davati zatvoreniku hranu. Što im je, znači, namjera? Falun Dafa praktikante ubijaju zbog njihovih organa koje šalju u razne medicinske ustanove. Prodaja organa danas je vrlo profitabilan posao u Kini. Putem izvršenja smrtne kazne ne mogu prikupiti dovoljno tijela, a za ovaj posao nema boljih od tijela praktikanata”, izjavljuje.
U posljednjih nekoliko mjeseci pojavili su se znaci upozorenja. Prema pariškom Intelligence Online, prošlog lipnja vlasti KPK održale su “krizni sastanak” kada je zamjeniku ministra javne sigurnosti, Liu Jingu, dodijeljen posao “istrebljenja” Falun Gonga “prije Olimpijskih igara 2008. godine”. Nekoliko izvora kaže da vlasti žele iskoristiti Olimpijadu kao izgovor da se produbi napad na Falun Gong. Ovoga siječnja, kineski su dužnosnici na sličan način najavili “novu kampanju”, koja će navodno “sabotirati aktivnosti sektaških organizacija”, prema izvješću Reutersa. Protekle kampanje da se “snažno udari”, rezultirale su sa više od 10.000 smrtnih kazni u jednoj godini, kažu aktivisti za ljudska prava.
Priča o konc-logorima za Falun Dafa praktikante postoji već nekoliko godina. 1. listopada 2000. godine agencija France Presse je javila o dva nedavno oformljena konc-logora, oba specijalno za zatvorenike Falun Gong praktikante. Rečeno je da su logori podignuti na sjeverozapadu i sjeveroistoku Kine i da svaki ima kapacitet za 50.000 osoba.
6. listopada 2000. godine u izvještaju na Minghui.net kaže se da se koncentracijski logori, izričito za Falun Gong, grade u sjeverozapadnoj pokrajini Xinjiang. Kineski izvori javljaju da je viđeno kako se sljedbenici Falun Gonga deportiraju vlakovima u logor Xinjiang. O tajnom logoru je isplivalo malo ili nimalo informacija. Do danas nije poznato je li se itko vratio iz logora. G. Zhang je dalje izjavio: “Međunarodni mediji i vlade širom svijeta moraju obratiti pažnju na ovo i preuzeti aktivne mjere da se ispitaju koncentracijski logori i zaustavi barbarizam i ludilo. Pozivamo na svu raspoloživu podršku međunarodnih organizacija. U Kini mora postojati odgovornost. Ako je ovo cijena koju ljudi plaćaju za našu šutnju, to je jezivo tragično.”
Više informacija potražite na:
http://www.falungong-bih.net/izvjestaji/2006-03-12-Sujiatun.htm
http://www.clearwisdom.net/emh/articles/2006/3/8/70630.html
| TRGOVINA LJUDSKIM ORGANIMA U HRVATSKOJ |
U Hrvatskoj je trgovina organima doslovno nemoguća i neprovediva. Među stanovništvom postoji zabilježenih pojedinačnih javnih namjera da prodaju svoje organe, no nema ni minimalnih mogućnosti da se tako nešto provede. Liječnici, i bilo tko u transplantacijskom krugu, najprije takvu mogućnost u potpunosti odbacuju. Presađivanje se provodi samo u kliničkim bolničkim ustanovama i konačno, zakonom je zabranjeno presađivanje organa u privatnim medicinskim ustanovama, kojih u Hrvatskoj zapravo i nema. Potrebno je naglasiti da u Hrvatskoj posao transplantacije organa poznaje svega nekoliko desetina liječnika u kliničkim ustanovama i svaka zlouporaba ne bi nikako mogla biti prikrivena.
Hrvatska donorska mreža je organizacija koja se bavi promicanjem postmortalnog darivanja organa radi presađivanja, edukacijom zdravstvenih profesionalaca i bolničkog osoblja na području eksplantacije, poznavanja dijagnostike moždane smrti, tretmana donora organa, edukacijom transplantacijskih koordinatora, organizacijom prikupljanja organa i promidžbom transplantacijske medicine uopće. Hrvatska donorska mreža sa svojim osnivačima, stručnjacima i volonterima djeluje u zdravstvenom sustavu i istovremeno u javnosti, promičući od 1996. godine postmortalno darivanje organa u svrhu liječenja.
Više informacija o Hrvatskoj donorskoj mreži na www.hdm.hr |
VAŽNOST IZJAŠNJAVANJA
Razmišljanje o smrti može biti turobno. Zakon o transplantaciji organa čini, međutim, važnim vaš odgovor na pitanje: možete li zamisliti da, kada umrete, donirate svoje organe i tkiva za transplantaciju i za druge medicinske svrhe?
Ako umrete a da niste se izjasnili glede doniranja organa, ili niste obznanili svoju odluku, smatrat će se da ste odgovorili pozitivno. Ovo se pitanje, međutim, najprije proslijeđuje vašim bližnjima. Oni imaju pravo odbiti transplantaciju. Iz više je razloga važno da jasno odgovorite sa da ili ne na ovo pitanje. Tako ste sigurni da će se poštovati vaša volja. Volja umrlog važi uvijek. Time pošteđujete svoje bližnje, koji u tom slučaju ne moraju odgovarati umjesto vas u trenutku kad im šok i žalost dodatno otežavaju donošenje odluke. Zdravstvenoj službi dajete mogućnost da nakon vaše smrti odmah zna treba li pripremiti donaciju ili ne.
Svi, neovisno o dobi, preležanim bolestima ili drugim okolnostima, trebaju donijeti odluku. Čak i maloljetnici, tj. djeca i mlađi od 18 godina, mogu se izjasniti o doniranju organa. Pretpostavka je, međutim, da su dostigli takav stupanj razvoja i zrelosti da shvaćaju značaj svoje odluke. Nemoguće je odrediti općenitu dob kada se taj stupanj dostiže.
ZAKON O TRANSPLANTACIJI ORGANA
Zakon o transplantaciji organa obuhvaća donaciju organa i tkiva umrlih osoba za transplantaciju i u druge medicinske svrhe. Organi koji se koriste za transplantaciju su prvenstveno srce, pluća, jetra, bubrezi i gušterača. Tkiva su npr. rožnica, koža, srčani zalisci i koštano tkivo.
Pod drugim medicinskim svrhama podrazumijevaju se prvenstveno medicinska nastava i medicinsko istraživanje. Trgovina organima i tkivom zabranjena je zakonom.
Transplantacija je postala sve uspješnija metoda liječenja. U mnogim je slučajevima transplantacija jedini način da se nekome spasi život. U drugim, pak, slučajevima ona može znatno poboljšati zdravstveno stanje i kvalitet života. U isto se vrijeme smanjuju zalihe organa jer se sve većem broju ljudi spašava život zahvaljujući sve savršenijoj intenzivnoj njezi.
Organi za transplantaciju moraju se operirati iz tijela donatora dok još dobivaju krv snabdjevenu kisikom. Stoga se organi mogu uzimati jedino od ljudi koji umiru dok su još podvrgnuti respiratorskom tretmanu. Ne mogu, međutim, svi koji su podvrgnuti respiratorskom tretmanu biti donatori organa.
Zakon o transplantaciji organa i dr. (SFS 1995:831) donešen je je kako bi se olakšala i podržala transplantacijska djelatnost. Zbog činjenice da stav umrlog po pitanju donacije nije poznat, ne bi trebalo odustajati od pomoći bolesnim osobama putem transplantacije.
Švedska su pravila slična pravilima koja važe u više drugih zemalja. Ovaj zakon zasniva se na pravu pojedinca da sam odluči ako nakon svoje smrti želi donirati organe ili ne, a polazi od pretpostavke da je stav preminule osobe bio pozitivan, ako se nije izjasnila na neki drugi način.
Zakon o transplantaciji organa obuhvaća donacije kako umrlih tako i živih donatora. Kad su u pitanju donatori koji su na životu, vrijede posebna pravila.
Kada se radi o organima, danas se uspješno transplantiraju bubrezi, jetra i srce što ljudima koji boluju npr. od bolesti jetre, insuficijencije bubrega i srca ponovno daje dobre izglede za “normalan” život. Dobri rezultati postižu se i kad se radi o transplantaciji pluća.
Kod nekih pacijenata koji su teško oboljeli od šećerne bolesti, može se izvršiti transplantacija gušterače ili tzv. Langerhansovih otočića koji luče inzulin.
Kad se radi o tkivima, transplantiraju se prvenstveno rožnice pacijentima koji imaju neku bolest rožnice, koža pri liječenju pacijenata s opeklinama, te srčani zalisci pacijentima s raznim bolestima zalistaka.
TKO DOBIVA MOJE ORGANE I TKIVO?
Jedna jedina umrla osoba može biti donator više organa i tkiva većem broju primatelja, ali je mnogo okolnosti koje treba uzeti u obzir. Pomaže se najprije onima kojima je pomoć najpotrebnija. Davateljevi bližnji ne smiju znati tko je primatelj, odnosno primatelji organa, a primatelji ne smiju znati tko je davatelj. Pitanje koje se često postavlja u svezi s donacijom organa je može li se sa sigurnošću znati da je donator mrtav.
Odgovorni liječnik provjerava kontrolni program dva puta u razmaku od najmanje dva sata. Ako konstatira da je nastupio potpuni moždani infarkt, tj. da je potpuno prestala moždana funkcija, pacijent je mrtav. Sve do tada svima se daje maksimalni tretman. Pitanje donacije razmatra se tek nakon smrti pacijenta. Ako je donacija moguća, zakon dopušta da se pomoću respiratora održavaju disanje i cirkulacija krvi najviše 24 sata, jer se organi za transplantaciju moraju operirati iz tijela donatora dok još primaju krv snabdjevenu kisikom.
U toku navedena 24 sata, zdravstvena služba ispituje je li preminuli pristao na donaciju organa ili nije, koji organi mogu biti aktualni, te kojoj osobi, odnosno kojim osobama ih je moguće transplantirati. Kada su u pitanju tkiva, vremenski tjesnac nije isti. Disanje i cirkulacija krvi ne moraju se održavati. Vrijeme za koje se mora izvršiti operacija može biti i do dva dana.
Donacija organa i tkiva odvija se pod dostojanstvenim okolnostima. Zahvat se obavlja uz isto tako podrobne rutine kao i kad je u pitanju obična operacija. Nakon toga se rana zašiva i preko nje se stavlja zavoj. Ako su odstranjene oči, zamjenjuju se protezama. Nakon operacije, bližnji mogu, ako to žele, vidjeti mrtvaca i oprostiti se od njega.
Nije važno na koji ćete način priopćiti svoju odluku glede doniranja organa. Važno je da ste jasni kada to činite. Ne možete birati kome ćete dati svoje organe. Možete, međutim, odabrati doniranje svih organa i tkiva za transplantaciju i u druge medicinske svrhe, ograničiti doniranje na transplantacije, izuzeti neke organe i tkiva ili potpuno odbiti doniranje. Razgovarajte sa svojim bližnjima. Čak i u slučaju da se koristite nekim drugim načinom, dobro je da i svoje bližnje upoznate sa svojom odlukom
|
